Objavio: kostasilva | 13/08/2010

Neću se ženiti iz ljubavi

„Tri milijarde ljudi na zemlji odlaze svake noći na spavanje gladno, ali četiri milijarde ljudi odlazi svake noći na spavanje gladno jednostavne riječi ohrabrenja i priznanja”, kaže javni govornik Cavett Roberts (Zig Zigler, Top Performance,Revell, 1986.).

„Izvanredna, neobjašnjiva, gotovo tajanstvena reakcija javlja se u ljudskom duhu pod uticajem moći pohvale. Ona prenosi ljekoviti melem, ublažava ranjene emocije i ponovo oživljava usamljene, potištene i snuždene. Od rođenja pa do smrti, pohvala je uvijek primjerena, uvijek potrebna, uvijek dobrodošla – i sigurno uvijek izaziva pozitivne posljedice”, kaže Jerry Twentier, Pozitivna snaga pohvale, Zagreb 1999.

A pohvala je učvrstila i uljepšala mnoge brakove, učinivši ovu vezu dvoje bića sadržajnijom.

„U životu ću počiniti mnoge gluposti, ali se nikada neću oženiti iz ljubavi”, rekao je jednom prilikom engleski državnik Dizraeli, početkom prošlog vijeka.

I zaista: Dizraeli je do trideset pete godine živio kao neženja, a zatim je zaprosio bogatu udovicu, petnaest godina stariju od sebe. Razumije se, po srijedi nije bila ljubav. Udovici je bila dobro poznato da se Dizraeli želi njome oženiti jedino zbog novca. Zato ga je zamolila da joj da godinu dana vremena, kako bi mogla proučiti sve njegove dobre i loše strane. I, poslije godinu dana – pristala je na udaju.

I ako ova priča zvuči prilično prozaično, brak Dizraelija i Marije Ane bio je neobično srećan. Marija Ana više nije bila ni mlada ni lijepa, a teško bismo mogli reći i da se isticala dobrim ukusom i  solidnim obrazovanjem. Šta više, odijevala se gotovo bizarno, a u društvu je pravila greške koje su sagovornika tjerale na grohotan smijeh. Nikada, na primjer, nije znala ko je u istoriji dolazio prije koga: Grci prije Rimljana, ili obrnuto. Pa ipak, Marija Ana je bila pravi genije u pitanjima braka: znala je kako treba postupati sa muškarcima.

Znala je da njenom mužu, poslije napornog dana provedenog u razgovorima i radu sa umnom gospodom, potreban osjećaj toplog ognjišta i nježnog prijateljstva. Trudila se da mu bude drugarica, savjetnica i najbliža prijateljica. Dom koji mu je stvorila zračio je toplinom i tihim obožavanjem. Stoga su časovi provedeni uz Mariju Anu za Dizraelija bili najsrećniji trenuci u životu. Često je nestrpljivo hitao kući da joj ispriča događaj iz Parlamenta. Znao je da – ma šta učinio – ništa neće moći da pokoleba njenu vjeru u njegove državničke sposobnosti.

Marija Ana je trideset godina živjela samo za Dizraelija, i svoje bogatstvo je trošila da mu život učini prijatnijim. On ju je, za uzvrat, obožavao. Nikada joj nije zamjerao zbog grešaka i neznanja zbog kojih su joj se drugi posmijevali. Šta više, kad god bi ju neko izvrgao ruglu, odlučno je ustajao u njenu odbranu.

„Zahvaljujući njemu, moj život se pretvorio u sliku nepomućene sreće”, govorila je ona svojim prijateljicama, dok je Dizraeli jednom izjavio: „Živjeli smo u braku punih trideset godina, a da ni jednog trenutka nije bilo dosadno u njenom društvu.”

Dizraeli je svojoj supruzi često umio da kaže: „Pa ti znaš da sam se tobom oženio samo zbog novca.” Ona mu je na to sa smiješkom odvraćala: „Tako je. Ali, kada bi to morao da još jednom učiniš, sigurno bi to učinio iz ljubavi.”

Iz knjige „Psihologija uspjeha”, Dale Carnegie, Zagreb 1981.


Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: