Objavio: kostasilva | 05/08/2010

POZITIVNA SNAGA POHVALE

Prije sedam ili osam godina sam na godišnjem odmoru kupio i pročitao kinjigu „Pozitivna snaga pohvale“, koju je napisao američki pisac i stručnjak za međuljudske odnose koji se aktivno bavi obrazovanjem ljudi u menadžerijama velikih preduzeća, Jerry Twentier.

Kako se dogodilo da sam kupio ovu knjigu? Supruga i ja smo imali veliko vrijeme na raspolaganju i odlučili smo tog kišnog dana da posjetimo Emezetu, veliki trgovački kompleks na ulazu u Kaštela. Poslije višesatnog obilaska uzeli smo neke sitnice i krenuli ka kasi. Iznenada, blizu kase, primjetih knjigu bačenu u odjeću. Pomislio sam da je neko pošao do kase i pošto nije imao dovoljno novaca da ju plati, odložio ju je.

Uzeo sam knjigu i pregledao sadržaj i shvatio da pred sobom imam bogatstvo. Kada sam došao na kasu shvatio sam da ova knjiga vrijedi, za naše uslove, bogatstvo – 180 kuna. Taman toliko sam dobio na poklon od meni drage osobe i sve sam dao za meni dragu knjigu, ne tako veliku (236 strania, 19 cm formata). Svaka kuna se isplatila. Godinama je ona bila okosnica za moju jednosatnu emisiju na radiu „Glas nade“ u Sarajevu. Emisija je bila u stilu jutarnjeg ćaskanja o neobaveznim stvarima, sitnicama koje uljepšavaju život. Naziv emisije je bio „To je vaš život“

Dozvolite da sa vama podjelim jednu priču a Jerry kaže da je istinit događaj.

Oštri vjetrovi sivog decembra šibali su moj kaput kada sam izašao iz automobila. Pazeći da ne stanem u lokvu, s mukom sam koračao prema poštanskom sandučetu.

Zimska kiša poput proloma oblaka još je više pokvarila moje već i onako mračno raspoloženje. Nikakav kišobran nije me mogao zaštititi od bujice emocija što je navirala u meni. Nedavni gubitak posla koji je obećavao, financijska kriza i prestojeća rastava braka izvirali su poput prijeteće grmljavinske oluje na horizontu. Otvorivši sanduče, izvadio sam malu žutu kovertu na kojoj je bio nepoznati rukopis. Pocijepavši ju, pročitao sam dobro došle riječi prijateljice:

„Zdravo, Jerry! Kladim se da se pitaš zašto Ti pišem, ha? Pa, evo: nedostaješ mi. Nedostaje mi Tvoj smijeh i Tvoj osmijeh… I kako bi to inače mogao znati, a da Ti ne kažem?“
Odjednom mi se činilo da je juni! Zrake ljetnog dana počele su me grijati iznutra. Osjećao sam kako mi se vraća energija sve do mojih raskvašenih cipela! Neko me je primjetio! Upravo kada sam se osjećao tako beznačajnim, jedno ljudsko biće priznalo je moju prisutnost.

Pročitao sam ponovo dragocijenu poruku i nešto novo je privuklo moj pogled. Završna rečenica je pobudila moju pažnju:

„Kako bi to inače mogao znati ako ti ne kažem?“

Činjenica jeste da ne bih znao. Niko od nas ne može znati kakvi emocionalni dragulji leže zakopani u srcima i mislima drugih – dok ne vidimo ili ne čujemo nešto što ih dokazuje.

Čaroban je pozitivan način na koji svako od nas odgovara na iskreno priznanje i pohvalu – kao i tragične posledice koje se mogu pojaviti kada zanemarimo da kažemo svoju pohvalu. Rijetki su iskreno odobravanje i pohvala ali je okrepljujući. U njima je sadržana ljubav, saosjećanje i začuđujuća snaga.

„Želim“, kaže Jerry, „ da sami otkrijete pozitivno djelovanje pohvale na ljude. Kako bi oni to inače mogli znati ako im ne kažete?
Ovo nije samo pitanje. Ovo je odgovor!”

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: