Objavio: kostasilva | 15/05/2010

NAŠ RAT

Ratujem li ja? Jesam li naoružan i kakvim oružjem? Kako koristim oružje koje posjedujem? Koji su ciljevi mog vojevanja? Da li sam u ofanzivnom stanju ili u defanzivnom stanju? Sa kime sam se udružio u „NAŠ RAT“? Iza svakog ratnog programa stoji određena ideologija koja opravdava razlog ratovanja i čini sve da taj razlog bude prihvatljiv za ratnike. Kako kasnije izaći iz „NAŠEG RATA“? Kolika će biti šteta neminovnog razaranja? Šta će sve označavati štetu koja se mora ukalkulisati, ili pak dolazi neplanirano, u poslednjim događanjima na Balkanu nazvana „kolateralna šteta“?


Kao teolog izraz „naš rat“ nalazim u poslanicama apostola Pavla. On je bio aktivan vojnik u dva opisane borbe, ili kako on naziva: rata u njegovom životu.

Prvi rat koji je opisan je bio vjersko-nacionalni rat. On je više nego drugi bio zadojen idejom da ga treba voditi beskompromisno i svim raspoloživim sredstvima. Bio je veoma mlad i izuzetno obrazovan. On će kasnije sa ponosom reći koju titulu i u kojoj školi je dobio. Rat mu je trebao priuštiti i ličnu korist i napredovanje na društvenoj ljestvici njegovog naroda, njegove nacije.

Bio je to prvi ikada vođen rat zbog hrišćana i njihovog novog ubjeđenja. Tradicionalna crkva ih je progonila. Mladi Savle (kasnije ime Pavle) je željan dokazivanja u ovoj borbi. Iz ratova proizlaze heroji, i to nacionalni heroji, i to je Pavle dobro znao i ukalkulisao u profil svog života, svoje karijere i svog životnog djela kojem će se buduće generacije diviti.
Našla se zgodna prilika da se eksponira, da bude primjećen i predložen u daljnim akcijama.
„I izvedavši ga iz grada stadoše ga zasipati kamenjem, i svjedoci haljine svoje metaše kod nogu mladića po imenu Savla. I zasipahu kamenjem Stefana, koji se moljaše Bogu i govoraše: Gospode Isuse! primi duh moj.“ Djela apostola 7,58.59.

Poslije ovog slučaja Savle je veoma aktivan i stavlja se na čelo nacionalne borbe za čistotu vjere.
„Savle pak bijaše pristao na njegovu smrt. A taj dan postade veliko gonjenje na crkvu Jerusalimsku, i svi se rasijaše po krajevima Judejskim i Samajriskim osim apostola. A ljudi pobožni ukopaše Stefana i veliki plač učiniše nad njim. A Savle dosađivaše crkvi, jer iđaše po kućama, i vucijaše ljude i žene te predavaše u tamnicu.“ Djela 8, 1-3.

Pravi rat je nastao. Izbjeglice se množe u drugim gradovima. Pobjegli su sa zavežljajem da im ostane glava na ramenu. Bježe od nacionaliste, velikog borca za čistu vjeru otaca, od čovjeka koji je želio da Jerusalem i okolinu učini sigurnom sredinom, očišćenom od jeresi i sekti.

Lik Savla se multiplicirao kroz istoriju nebrojeno puta a stil i razlozi su ostali isti. Očistiti teren od neistomišljenika, etnički čistu teritoriju – NAŠ RAT ZA NAŠU TERITORIJU.

„A Savle još dišući prijetnjom i smrću na učenike Gospodnje pristupi k poglavaru svešteničkome, i izmoli u njega poslanice u Damask i na zbornice, ako koga nađe od ovoga puta, i ljude i žene svezane da dovede u Jerusalim.“ Djela 9, 1.2.

„Dišući prijetnjom i smrću“ na ljude i žene koji drugačije misle i drugačije žive – nisu naši i zbog njih mi imamo NAŠ RAT.

Njegovo iskustvo možete pročitati u ostalim tekstovima iste glave Djela apostolskih. Bog ga susreo i jasno mu dao do znanja da On nikada neće poduprijeti takav NAŠ RAT. Kasnije Pavle s ponosom priča svoje životno iskustvo kako je on postao od vjerskog i nacionalnog fanatika čovjek širokih shvatanja i široke tolerancije za sve. To njegovo novo shvatanje je skupo platio. Često okovan u lance borio se da njegovo iskustvo shvati i njegov narod.

Poznate su riječi koje je izgovorio na rimskom sudu zapisane u Djelima 26, 11. To je njegovo priznanje vlastite zaslijepljenosti idejama koje je dobio u „matičnoj crkvi“ i od kojih se oslobodio po volji Božjoj. „I po svim zbornicama mučeći ih često, nagonjah da hule na Isusa; i odveć mrzeći na njih gonjah ih tja do tuđih gradova.“

Poslije iskustva sa Bogom on je napisao svoj stav o nacionalnoj i vjerskoj čistoti. „Nema ti Jevrejina ni Grka, nema roba ni gospodara, nema muškoga roda i ženskoga jer ste svi vi jedno u Hristu Isusu.“ Galati 3,28.

Ipak je jednom, pred sam kraj života spomenuo riječi „NAŠ RAT“. Slika vojnika kojeg je on naslikao je veoma slična gornjoj slici.

„Jer NAŠ RAT nije s krvlju i s tijelom nego s poglavarima i vlastima, i s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba. Toga radi uzmite sve oružje Božije, da biste se mogli braniti u zli dan, i svršivši sve održati se.
Stanite dakle opasavši bedra svoja istinom i obukavši se u oklop pravde, i obuvši noge svoje u pripravu jevanđelja mira;
A svrh svega uzmite štit vjere o koji ćete moći pogasiti sve raspaljive strijele nečastivoga; i kacigu spasenja uzmite, i mač duhovni koji je RIJEČ Božija.“

Grci su ovo dobro razumjeli jer je pred njima bio naslikan antički vojnik spreman za boj. Ali Pavle kaže: „NAŠ RAT nije na bojištima slavnih vojski svjetovnih sila.

U stvari, Pavle je ovdje rekao: svjetovni ljudi imaju svoje ratove. Mi imamo NAŠ RAT koji oni, u većini slučajeva nerazumiju.
„Jer tjelesno mudrovanje neprijateljstvo je Bogu, jer se ne pokorava zakonu Božijem niti može.“ Rimljani 8,7. (Pavlov tekst)

“Muka i jeste u tome što u dugim istorijskim borbama niko ne može da ostane neizmjenjen. Boreći se, mi imamo pred očima isti konačni, daleki cilj; ali nas borba sama mijenja; naš protivnik i sredstva borbe koja nam on nameće mijenjaju nas neprimjetno i često upućuju pravcem kojim nikada nismo mislili da idemo.”
Ivo Andrić, Znakovi pored puta

Radivoje Kostadinović

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: