Objavio: kostasilva | 14/04/2010

Fatamargana

Svijet gdje se poigravaju mrak i svjetlost, svijet sijena, svijet koji ne postoji a tako je stvaran – FATAMORGANA – velika fatalna prevara jer može dugo da traje a u taj svijet ulaze ljudi koji žele promjenu. Sve je tako stvarno, priroda veoma bujna, drveće veliko, bogato plodovima, skoro se nude da ih ubereš, rijeka žubori sad ćeš se napiti, veliko jezero usred pustinje… sve to vidiš a sve to ne postoji. Fatamorgana je bila fatalna za putnike kroz pustinju. Umor od jednolične slike pijeska, sunce koje nemilosrdno peče, želja za odmorom i voda tako potrebna umornom, i odjednom sve je tu, sve se vidi, sve je stvarno; hipnotisan gleda otvorenim očima nepostojeće, žudno pije nepostojeće, raduje se nepostojećem – opasna, smrtno opasna igra. Pustinja hipnotiše ljude, posebno one koji nisu navikli na svijet velikog sjaja koji lako pokrene ovu nestvarnu igru prirode. Stari majstori življenja u pustinji ne nasjedaju na ovu varljivu igru prirode, ali početnicima, slučajnim putnicima u pustinji ovaj fenomen se lako dogodi. Moraju imati pratioce koji će ih zaštiti od fatalne prevare.

I majstori hipnoze znaju da hipnotišu na predstavama ili za vlastiti interes i hipnotisan ide gdje inače ne bi, radi što inače ne bi i vidi što ne postoji a raduje se kao da postoji, doživljava emotivno kao da postoji i sve mu je nekako stvarno, bolje od onog što ima. Svi vide drugačije samo on živi u drugačijem svijetu iluzija i hoda nestvarnim putevima života. Potrebna je posebna tehnika vraćanja u stvarnost da hipnotisan ne bi ostao u nestvarnom svijetu i živio život iluzija u kome je stvarno samo fizičko postojanje.

Moj prijatelj, hipnotisan, napušta porodicu, suprugu, dijeli porodično imanje, žrtvuje decenijama stvaran ugled, žrtvuje prijateljstva da bi ostvario nestvaran san da živi sa njom, ženom koja je dijelila sa njim radni prostor. Kada je sve uradio, kada je polomio svu okolinu koja ga je doticala u svom nezgrapnom hodu hipnotisanog, ona mu je rekla: „Ja sam tvoja fatamorgana. Ja nisam za trajne veze, volim beskonačnost pustinje i slobodu. Takva sam ne mogu da se mjenjam. Ne želim na sebi poglede onih koji su ti bili bliski i koje si iznevjerio – nije mi to potrebno. Nisam planirala da se vežem, volim slobodu.“

Dugo je moj prijatelj istrajavao u svojoj hipnozi i opravdavao svoje postupke. Srušio je stege, polomio tabue i sam postao slobodan.
Ovih dana je progledao, oslobodio se hipnoze i pokušava da dovede u red lom koji je napravljen.

A okolina, kako se ponaša okolina prema onome koji je živio u stanju hipnoze i zamjene realne vrijednosti za svijet magle i igru sjena? Danas kao i u sva prošla vremena, kao i u Isusovom vremenu, ljudi se ponašaju isto. Isus je ispričao priču o hipnotisanom sinu jedne bogate kuće.

“Tada reče: Jedan čovjek imaše dva sina, i reče mlađi od njih ocu: Oče! Daj mi deo imanja što pripada meni. I otac im podjeli imanje. I potom do nekoliko dana pokupi mlađi sin sve svoje, i otide u daleku zemlju i onamo prosu imanje svoje živeći raspušteno. A kad potroši sve, postade velika glad u onoj zemlji, i on se nađe u nevolji. I otišavši pribi se kod jednog čovjeka u onoj zemlji; i on ga posla u polje svoje da čuva svinje. I željaše napuniti trbuh svoj roščićima koje svinje jeđahu, i niko mu ih ne davaše
A kad dođe k sebi, reče: Koliko najamnika u oca mog imaju hljeba i suviše, a ja umirem od gladi! Ustaću i idem ocu svom, pa ću mu reći: Oče! Sagriješih Nebu i tebi, i već nisam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednog od svojih najamnika. I ustavši otide ocu svom. A kad je još podaleko bio, ugleda ga otac njegov, i sažali mu se, i potrčavši zagrli ga i cjeliva ga. A sin mu reče: Oče, sagriješih Nebu i tebi, i već nisam dostojan nazvati se sin tvoj. A otac reče slugama svojim: Iznesite najljepšu haljinu i obucite ga, i podajte mu prsten na ruku i obuću na noge. Jer ovaj moj sin biješe mrtav, i oživje; i izgubljen biješe, i nađe se. I stadoše se veseliti.”
Luka 15:11-24.

Budi se, inače primjeran sin, jedno jutro i gleda u daljinu preko očeve ograde, gleda i vidi. Oči mu se šire, zjenice prate pokrete nekih dalekih sjena. Nestvaran svijet tako bogat bojama i emocijama. Hoću da idem, hoću da doživim, hoću da budem bogatiji za doživljaj.

Dobro je hipnotisanim sinovima što imaju orginalnog Oca. Svi očevi koji su kasnije nastali bili su dobra ili loša kopija ovog Oca. Pruža slobodu i brine. Plaća slobodu svojim vlastitim bogatstvom i gleda za hipnotisanim sinom koji vidi nestvaran život kao stvaran.
Kad – tad, hipnotisani izađe iz hipnoze, fatamorgana nestane i on vidi bolnu stvarnost… sin kod svinja gladan do smrti.

A okolina?

Otac, primjer svim očevima ove zemlje, ne pravi bilansu gubitaka, ne podnosi račun na uvid, ne daje moralne lekcije nego stvara štimung atmosvere radosti. Pokreće sve u akciju: „da se veselimo.”
Ali okolina, ona ne prašta, ona koristi priliku da se eksponira, da eksponira svoju dobrotu, svoju pamet, svoj dobar životni izbor, svjetonazor, mudar stav, svoju brigu za Očevo… a Otac, na njihovu žalost ne primjećuje to.

„A sin njegov stariji bijaše u polju, i dolazeći kad se približi kući ču pjevanje i podvikivanje. I dozvavši jednog od slugu zapita: šta je to?
A on mu reče: brat tvoj dođe i otac tvoj zakla tele ugojeno, što ga je zdrava vidio.
A on se rasrdi i ne šćadijaše da uđe. Tada izađe otac njegov i moljaše ga.
A on odgovarajući reče ocu: eto te služih toliko godina, i nikad ne prestupih tvoje zaovjesti, pa meni nikad nijesi dao jareta da bi se proveselio sa svojim društvom; a kad dođe taj tvoj sin koji ti je imanje prosuo s kurvama, zaklao si mu tele ugojeno.
A on mu reče: sine! Ti si svagda sa mnom, i sve je moje tvoje. Trebalo se razveseliti i obradovati, jer ovaj brat tvoj mrtav bješe, i oživje; i izgubljen bješe i nađe se.“
Luka 15, 25-32.

Čistuncima, zemaljskim pravednicima, izgubljeni sin služi kao idealna prilika za upoređivanje i za naglašavanje svog vlastitog dobra – on a ja.
Svemir ima idealnog Oca, punog razumjevanja i punog ljubavi. Zemaljski očevi nemaju snage da se ponašaju kao ovaj Otac.
A tvoja crkva, tvoja porodica, ti?
Kada prođe iskustvo fatamorgane ili hipnoze i kada tvoj brat progleda – gdje si ti?

Radivoje Kostadinović

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: