Čipi, papiga, nije vidio šta dolazi. U jednom trenutku mirno je sjedio u svom kavezu. U slijedćem trenutku bio je usisan, ispran i osušen fenom za kosu.
Problemi su počeli kada je Čipijeva vlasnica odlučila da očisti njegov kavez usisivačem. Skinula je papučicu sa crijeva i zabila crijevo u kavez. Telefon je zazvonio i ona se okrenula da podigne slušalicu. Jedva je izustila <Halo> kada se začulo <Zzzup!>Čipi je bio usisan.
Vlasnica ptice je uzdahnula, spustila slušalicu, ugasila usisivač i otvorila vrećicu. Čipi je bio tu – još uvijek živ, ali skamenjen.
Pošto je ptica bila prekrivena prašinom i prljavštinom, zgrabila ju je i potrčala u kupatilo, otvorila slavinu i stavila Čipija pod mlaz vode. Potom je, shvatajući da je Čipi natopljen vodom i da drhti, učinila ono što bi učinio svaki brižan vlasnik ptice… dohvatila fen za kosu i osušila kućnog ljubimca vrućim zrakom.
Jadni Čipi nikada nije saznao šta ga je snašlo.
Nekoliko dana nakon traume je reporter, koji je od početka izvještavao o ovom događaju, kontaktirao Čipijevu vlasnicu da bi vidio kako se ptica oporavlja.
„Pa,” odgovorila je ona, „Čipi više ne pjeva mnogo – samo sijedi i ukočeno gleda.”
Teško je ne uočiti zašto. Usisan, ispran i osušen fenom za kosu… to je dovoljno da ukrade pjesmu i najodvažnijem srcu.
Možete li se usporediti sa Čipijem? Većina nas može. U jednom trenutku nalazite se na poznatoj teritoriji, s pjesmom na usnama, a onda… Primite pismeni otkaz. Stigne odbijenica. Nazove doktor. Pristignu dostavljeni papiri za razvod braka. Vrati se ček koji je banka odbila primiti. Policajac zakucao na vaša vrata.
Zzzup! Usisani ste u veliku pećinu sumnji, ugašeni ste hladnom vodom stvarnosti, i oprženi vrućim zrakom praznih obećanja.
Život koji je bio tako miran, sada je tako buran. Tuče vas oluja zahtjeva. Na vas su nasrnule sumnje. Pitanja padaju poput udaraca. I negdje u traumi, gubite svoju radost. Negdje u oluji, gubite svoju pjesmu.
Da li ste se ikada našli u oluji života? Ako jeste, onda je Čipijeva priča i vaša priča.
Da li ste se ikada našli u oluji i zapitali se zašto vas Isus ne izbavi? Učenici jesu. Matej 14, 22-34. Kada je Isus otišao na planinu, oni su isplovili na more. Došla je oluja, njihov brod je poskakivao i bili su ostavljeni u dugoj noći straha, sa dugim spiskom pitanja. <Isus zna da smo u oluji. Zašto ne dođe?>
Zvuči poznato? Ali, budite sigurni – On je bliže nego što ste ikada mogli i sanjati.
Iz knjige „Usred oluje”, Max Lucado, Sarajevo 2007.
